Kako se leči povreda vrata? - Men`s Health

Kako se leči povreda vrata?

Najčešće se događa prilikom saobraćajnih nesreća, padova, ali i kod skijanja ili borilačkih vještina.
 
Vrat je komplikovana struktura, sastavljena od 7 pršljenova, hrskavičnih diskusa, leđne moždine, živaca, ali i kompleksa tkiva koji celom sastavu osiguravaju čvrstoću, pre svega ligamenata i mišića. Problem s vratnim delom kičme se ogleda u tome da s jedne strane ona mora biti dovoljno čvrsta kako bi zaštitila izuzetno osjetljive strukture leđne moždine, a s druge strane dovoljno elastična kako bi dozvolila veliku pokretljivost potrebnu u svakodnevici. Upravo taj kompromis čini vratne strukture posebno osetljivim na spoljne podražaje, naročito na udarce ili nagle promene brzine kretanja, posebno u automobilima.

KAKO DOLAZI DO POVREDE?
Tipičan sled nastanka TOV jeste frontalni sudar automobila, bilo s drugim automobilom, bilo s nepokretnom preprekom. U tom trenutku zbog sila koje su u igri, glava prvo snažno odlazi prema napred, da bi u delu sekunde iz pozicije maksimalnog pretklona «odletela» u položaj prema natrag, te potom smanjenom brzinom ponovo prema napred. Takav splet iznenadnih, intenzivnih i nekontrolisanih kretnji može uzrokovati niz oštećenja mekih tkiva vrata, koji mogu varirarti od blagih, pa sve do izuzetno teških i po život opasnih. Mišići mogu biti istegnuti u većoj ili manjoj mjeri, a moguć je i delomično kidanje istih. Ligamenti koji okružuju i učvršćuju same pršljenove najčešće stradaju, bilo u obliku blažeg istegnuća ili delimične, pa čak i potpune rupture. Ove povrede mogu pratiti bolovi i ukočenost vrata, glavobolje, bilo ograničene na temenu regiju ili sa širenjem prema napred, bolovi u ramenima i rukama, trnjenje vrata, dela glave i/ili ruku, bolovi u međulopatičnoj regiji, zvonjava ili šum u ušima. Važno je znati da se simptomi ne moraju pojaviti neposredno posle saobraćajne ili kakve druge nesreće. Vrlo je čest slučaj da bolovi zajedno sa celim nizom drugih simptoma nastupe tek nakon 24 do 72 sata od povrede.

KAKO SE LEČI?
Pri sumnji na TOV, vrlo je važno učiniti detaljnu dijagnostiku. RTG snimanje je prvi korak u tome smeru, te će pokazati je li možda posredi i naprsnuće kojeg od kralješaka. Kasnije, u koliko su simptomi izraženi, moguće je učiniti CT ili još bolje MR (magnetsku rezonancu), ne bi li se detaljno videla oštećenja mekih tkiva. Od rezultata tog nalaza uveliko će zavisiti i smjer daljeg lečenja, jer od samog opsega povrede, zavisi i dužina imobilizacije, eventualna potreba za operativnim zahvatom, kao i procena brzine oporavka.

Pročitajte i  Šta je emocionalna inteligencija i kako je unaprediti?

Takođe je važno da se povređeni zbrine sto pre posle i da mu se uspostavi potrebna dijagnostika. Pri saobraćajnim nesrećama to je i uobičajeno. No, mnoge povrede ostaju neopažene nakon padova u skijanju, ili višestrukih stresova pri treniranju ili pri treniranju borilačkim vještinama. U skijanju se to događa i zbog veće i akutnije povrede drugog dela tela (na primer kolena), a kod borilačkih veština radi manjeg opsega, ali višestruko ponavljanih stresova na sam vrat i njegova meka tkiva. Tako neprepoznate, a zatim i neadekvatno lečene povred vrata se često završe hroničnim bolovima i simptomima koji mogu onemogućiti normalnu svakodnevicu, pa i rekreativno ili profesionalno bavljenje sportom. Zbog toga je kod svih nekontrolisanih padova ili udaraca uvek potrebno posumnjati na TOV, te pratiti pacijenta više dana nakon inicijalne nesreće, kada se po pravilu i pojavljuju prvi simptomi.

TRAJANJE LEČENJA?
Dužina lečenja zavisi opet od nivoa oštećenja mekih tkiva, a često i o prethodnog mišićnog statusa. Kod nekih pacijenta simptomi se mogu povući već nakon nekoliko terapija, dok se kod drugih simptomi (naročito glavobolje i bolovi u vratu) mogu zadržati i nakon upornog lečenja. U suštini bolji rezultati se postižu kod visoko motivisanih ljudi koji su spremni redovito vježbati u svrhu dodatne stabilizacije celog segmenta. I na kraju statistika. 75% svih pacijenata koji su doživeli TOV potpuno se oporavi u manje od tri mjeseca od povrede. Od preostalih 25% samo 5% ima simptome toliko izražene da zahtevaju dodatnu dijagnostiku i novi interdisciplinarni pristup u pronalaženju drugih terapijskih mogućnosti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *