Februar 2012
Prolećna groznica
1 of 1
Odgovori na pitanje zašto nas proleće čini umornijim
Umaranje, otežana koncentracija, zevanje, pospanost i vrtoglavica definitivno nisu u skladu s predstojećim toplim danima, koji bi trebalo da podstaknu optimizam. Ipak, razloga za paniku nema. Niste u depresiji, niti ste bolesni, samo patite od prolećnog umora. Hormoni, biohemijski procesi u telu, kao i cirkadijalni ritam, koji određuje budnost-spavanje, imaju izvestan uticaj na promene u ponašanju tokom različitih godišnjih doba..Prolećna groznica je, po svemu sudeći, vrlo raširena “bolest”, koja se javlja kako dan postaje duži, a temperatura počinje da raste, i okrivljuje se za napade spremanja kuće, rasejanosti na sastancima, kada je pažnju teško zadržati na jednom objektu. Ima naučnika koji smatraju da je prolećna groznica mnogo više od običnog kolokvijalizma. Naime, misle da je reč o plejadi simptoma za koje su odgovorne hormonalne promene u organizmu, do kojih dolazi sa promenom godišnjih doba.
Tokom zime, u telu se luči visok nivo melatonina, hormona koji diriguje ritam spavanja i budnosti. Sa dolaskom proleća, receptori u oku zaduženi za percepciju svetla (štapići) registruju povećanu količinu dnevne svetlosti i dalje šalju signale mozgu da, putem negativne povratne sprege, smanji lučenje melatonina. Kako nivo cirkulišućeg hormona u krvi opada, tako se povećava period budnosti.
Sa druge strane, u proleće raste nivo drugih hemijskih supstanci, poput serotonina. Ovaj neurotransmiter, odgovoran za dobro raspoloženje, mogao bi biti i uzrok rasejanosti, gubitka energije i entuzijazma koji karakterišu prolećnu groznicu, a za koju antropolozi pretpostavljaju da se razvila tokom evolucije čoveka. Oni naglašavaju da su naši preci zimu uglavnom provodili u stanju sličnom hibernaciji (zimskom snu), da bi sa dolaskom proleća započinjali aktivni period intenzivnog lova, okupljanja i kreativnog stvaranja. Iako bi ova teorija mogla biti privlačna, ne objašnjava u potpunosti prolećno stanje prvih američkih doseljenika. Istoričari smatraju da su doseljenici uveli termin prolećna groznica, da bi joj pripisali pospanost, brže zamaranje i razdražljivost, koju su mnogi osećali nakon duge zime provedene bez svežeg voća i povrća. Tehnički, njihovi simptomi su u potpunosti odgovarali skorbutu, stanju koje se razvija usled deficita vitamina C. Ovakva etimologija upućuje na to da izraz prolećna groznica predstavlja zaostavštinu prošlih vremena, a da u današnjem svetu ima malo drugačije značenje.
Nema sumnje da se “hemija” unutar organizma, kao i sklonost ka određenim bolestima, menja tokom različitih perioda godine. Kao što je nekada nalet skorbuta dostizao vrhunac u proleće, tako su i virusne osipne groznice (rubeola i druge), pre ere vakcinacija, bile u usponu u istom periodu.
Napadi bolne upale zglobova, dostižu svoj maksimum tokom aprila. Dermatolozi u ovo doba godine beleže mnogo više slučajeva dermatitisa i rozacee, a alergologe ne iznenađuje veliki talas manifestacija preosetljivosti.
Prolećni uticaj nije zaobišao ni ginekologe koji se susreću sa porastom broja neplaniranih trudnoća. Iako naučnici nisu u potpunosti sigurni šta je u osnovi ovog poslednjeg, neobično visok broj spermatozoida tokom prolećnih dana mogao bi da bude odgovor.
Takođe, češće su prisutne seksualno prenosive bolesti, iako je paradoksalan podatak da u proleće postoji smanjena seksualna aktivnost. Činjenica je da nas u proleće, privremeno, ostave na miru grip, srčani udari i sve one sezonske bolesti koje dominiraju u zdravstvenom biltenu tokom hladnih zimskih meseci. Ali to je i period u kom statistika evidentira porast broja samoubistava, što predstavlja trend koji psiholozi neumorno pokušavaju da objasne.
Međutim, savremeni čovek upregnut je u aktivnosti koje nameće civilizacija, život teče prema određenom rasporedu, a živeti znači umeti se prilagođavati. Dakle, cilj kome treba da težimo na pragu proleća jeste ojačati telesne i mentalne sposobnosti. A to se može postići dobro osmišljenom ishranom, obaveznom upotrebom prirodnih osvežavajućih napitaka, uz nezaobilazan odmor i češći boravak u prirodi. Nikako ne preskakati doručak, jer to je obrok koji će organizmu dati zamah za sve dnevne aktivnosti koje ga očekuju. Za ručak se savetuju tople supe i čorbe od povrća, koje imaju lekovita svojstva i okrepljuju umorni organizam. Slede variva od povrća i mesa, ali i nezaobilazna riba, barem dva puta nedeljno. Fermentisani proizvodi od mleka, jogurt i kefir, obnoviće crevnu floru i omogućiti bolju iskoristljivost hranljivih materija. Raznovrsno sveže voće, najbolje oko 300 grama dnevno, hidrira organizam i poboljšava funkciju belih krvnih zrnaca u borbi sa mikroorganizmima. Limunada, ali i svi sveže ceđeni sokovi od voća i povrća prava su riznica minerala i vitamina, a zahtevaju svega desetak minuta vašeg angažmana. I uvek je bolje da ih sami spremite, nego da kupite gotove, bez obzira šta pisalo na ambalaži u prilog njihove stopostotne prirodnosti. Ne zaboravite povratak prirodi, jer zelene površine osim što obezbeđuju kiseonik, vlažnost vazduha i povoljnu klimu, imaju povoljan uticaj i na duševno stanje. Odavno je poznato da zelena boja umiruje um, obnavlja očni pigment i budi pozitivne emocije, pa je to i jedan od razloga zašto su hirurške sale i uniforme u zelenim tonovima.
Postoji još jedna dragocena stvar za krepost organizma, a to je san pre ponoći. Takav san je čvršći i bolji, a sutradan se budimo odmorniji, manje nervozni i bez glavobolje. A za kraj poruka: poštujte sopstveni bioritam i zahteve prirode, jer jedino u skladu sa njom moguć je harmoničan život.
U suštini, mnogi efekti proleća na čovekov um i telo deluju kontradiktorno. Hormoni obave deo posla i objašnjenje su za sezonsku epidemiju impulsivnosti, neozbiljnosti i zaljubljivog ponašanja, u poređenju sa zimskom usporenošću i slabijim interesovanjima, ali većina sezonskih uticaja i dalje ostaje misterija!
9 najposecenijih
ANKETA
Koliko ste se kilograma ugojili tokom praznika?














VAŠI KOMENTARI