Februar 2012
Živite bez granica
Rajan Filip je nekada mislio da sve zna. Ali, lekcija koju je naučio od Klinta Istvuda bila je presudna - kad počnete da se osećate sigurno i udobno - vreme je da nešto promenite.
Tačno se vidi koliko Rajan Filip mrzi paparace. Ta gomila pohlepnih očiju koja ga policijski uporno posmatra iz minuta u minut. Rajan dok jede, Rajan u kupovini sa decom... To ga prosto dovodi do ludila. Nekada je umeo da pukne i svašta da im kaže, ponajviše jer je želeo da zaštiti svoju decu. Ali onda je otkrio da desetogodišnja Ava i šestogodišnji Dikon uopšte ne mare za fotografe, a da su postajali prilično uznemireni kada je njihov tata vikao.
“Ako je to nešto sa čime se mora živeti, onda se mora pronaći način da to bude bezbolno” tvrdi Rajan, “Sada na to gledam kao na igru: zamolim prodavce da nas puste da se iskrademo na zadnji izlaz ili pobegnemo od fotografa niz požarne stepenice!”
Po njegovim rečima loše situacije su one koje vi napravite lošim, jer se u vašim rukama nalazi moć da preokrenete sve u svoju korist, posebno onda kada otrkrijete da nikako nemate moć da apsolutno kontrolišete svet oko vas. Ono što itekako možete da kontrolišete je način na koji odgovarate na izazove.
Filip je o ovome puno razmišljao u poslednje vreme dok mu nije sve išlo po planu. U zimu 2006. godine završila njegova sedmogodišnja veza sa Ris Viterspun, mediji su ga još za vreme trajanja te veze povezivali sa australijskom glumicom Ebi Korniš, a filmovi koje je snimao – trpeli su fijasko za fijaskom. U jednom trenutku osećao je kao da se život iscedio iz njega, što nikako nije poželjno ukoliko želite da uspete u filmskoj industriji koja traži instant uzbuđenja!
“Mislio sam da što više iskustva imam, to će mi život biti izvesniji,” kaže tridesetpetogodišnji glumac, “Ali zapravo je suprotno! Više sam danas zbunjen nego što sam bio kada sam imao 20 godina!”
I naravno, pitanje je kako se Filip vratio nazad u sedlo i povratio kontrolu nad karijerom, životom i kako povratio svoj imidž? Pa za početak, shvatio je šta ne pomaže – stagnacija i ponavljanje. Ono što nije pomoglo kod paparaca, nije pomoglo ni u drugim situacijama! “Još uvek mi je žao i osećam se užasno zbog razvoda. Ali koliko bi mi pomoglo da sam nastavio da živim okružen samo tim osećanjima? Ako neko preživi nesreću, njegov cilj postaje da ozdravi i da mu bude bolje. Moj cilj je postao stalni progres – da donosim bolje odluke u životu i da postanem bolji otac, bolji dečko i bolji muž ukoliko se to desi još jednom. Moj cilj je prosto da napredujem u svakom segmentu života!”
I to je, za divno čudo, baš ono što mu je nedavno donelo glavnu ulogu u filmu MekGruber. Uloga je potpuno drugačija od svih uloga u kojima smo navikli da gledamo Rajana. Kako bi se pojavio u tom filmu morao je svesno da raskine sa svojim dotadašnjim životom. A to je učinilo ulogu savršenom za njega.
Saznajte više u septembarskom broju Men's Health - a!














VAŠI KOMENTARI